Vlakno

Paleolitik/mezolitik

Image

Pećina Vlakno

Špilja Vlakno omanji je prostor površine 50 m2 smješten po sredini Dugog otoka, na njegovom najužem dijelu između mjesta Luke i Savra. Nalazi se na 50 mNv. Otvor je okrenut prema jugoistoku, odnosno sunčanoj strani otoka, što je obično jedan od preduvjeta za naseljavanje ovakvih prirodnih skloništa u prošlosti. Široki otvor špilje sužen je ne tako davnom izgradnjom debelog suhozida s ostavljenim vratima za ulazak. Predšpiljski prostor također je ograđen suhozidom koji mu daje kvadratni oblik. Špilja je iznimno suha, ravnog dna s finom sipkom zemljom u kojoj se, na prvi pogled, na površini osim sitnijeg kamenja ne vide nikakvi ostaci ljudskog boravka. Izgledom, veličinom i orijentacijom bila je pogodna za korištenje manjoj skupini tijekom cijele godine.

Slojevi špilje zorno pokazuju stanje klime i okoliša iz vremena paleolitika i mezolitika, a upravo će njihovo proučavanje kroz buduće analize donijeti niz podataka važnih za razumijevanje života zajednica koje su nastanjivale šire područje Zadra. Moći ćemo pratiti kako zajednice reagiraju i kako se prilagođavaju promjeni klime koja je utjecala na sve aspekte njihovog života. U vrijeme najstarijih slojeva širi zadarski i sjeverni jadranski prostor pokazuje znatne ambijentalne razlike u odnosu na današnje vrijeme. Morska razina je bila niža za 120 m od današnje, špilja se tada nalazila visoko iznad okolnog prostora, a cijeli otok je imao oblik grebena visokog od 100 do 400 m iznad tadašnjih dolina. Prostrano područje današnjega sjevernog Jadrana je za vrijeme nižih morskih razina bila dolina rijeke Po i njezinih brojnih pritoka s Apeninskog poluotoka, Alpa i Dinarida. Dugi otok zajedno s kornatskim otočjem, te manjim otocima kao što su Žut, Rava, Zverinac, čini veću cjelinu koja je preko otoka Molata i Ista spojena s tadašnjim kopnom. Ugljan, Pašman, Iž, te okolni prostor, također je dio jedinstvenoga kopnenog područja. Dubinske depresije Virskog mora, prostora oko otoka Paga, te područja između Silbe i Premude, izolirane su od otvorenog mora, i najvjerojatnije su bile ispunjene slatkom vodom iz rijeke Zrmanje i bogatih podvelebitskih izvora.
Sjevernojadranska dolina, koja je u ovome razdoblju kopno, prostor je koji pruža pogodne životne uvjete životinjskim stadima sa sjevera. Tako složeni okoliš, s razvedenim oblikom obale, mnoštvom morskih i slatkovodnih rukavaca, tokova i ostalih barijera, idealan je za vrlo uspješan lov krupnih životinja koje su na okolnom području obitavale ili su bile u stalnoj selidbi sa sjevera na jug kontinenta ili obrnuto. Od tog vremena počinje postepeno zatopljenje i podizanje morske razine sve do vremena najmlađih slojeva mezolitika kada je razina mora bila dvadesetak metara niža od današnje razine. Dugi otok je tada, zajedno s otokom Kornatom i još nekim susjednim otočićima, tvorio jedan veći otok te se pećina tada nalazila više metara iznad mora s vjerojatnim izvorom slatke vode u blizini. Naime, uvala ispod pećine Vlakno naziva se danas Šipnatica, što je čest toponim vezan uz izvore vode, a to je također još jedan od bitnih preduvjeta za život u ovom špiljskom prostoru.
Od 2004. godine u špilji je provedeno 15 arheoloških kampanja u kojima je dosegnuta dubina od 5 m, a kulturni slojevi se mogu pratiti do 19.500 godina starosti (najniži sloj datiran je uzorkom kosti na 17.530 kal. godina. pr. Kr.). Treba napomenuti da dosegnuta dubina nije i konačna, ali su istraživanja prekinuta na toj dubini zbog smanjenih uvjeta za iskopavanje. Trenutno je istraživanje usmjereno na slojeve iz razdoblja ranog mezolitika tj. razdoblje prije 10.000 godina. Pronađeni materijal jasno ilustrira promjene koje su utjecale na nalazište i njegov okoliš. Ledeno doba završava, a zatopljenje utječe na podizanje morske razine. Velika učestalost morskoga materijala među nalazima upućuje na promjene u organizaciji života mezolitičkih zajednica lovaca-sakupljača zbog prilagodbe novim klimatskim uvjetima, ali i o morskom bogatstvu u okolici špilje. Slojevi obiluju ostacima kamenica, morskih puževa uz veliku koncentraciju ostataka riba. Nalazi kremenih i koštanih artefakata i ostatci njihove proizvodnje ukazuju na životne navike stanovnika špilje.

Image
Image

Već u ovim početnim slojevima špilja je pokazala iznimnu znanstvenu vrijednost. Uz brojne nalaze, među kojima se posebno ističu probušeni puževi koji su služili kao ukrasi ili dijelovi ogrlica, pronađen je i jedan ljudski pokop. Položen u blizini vatrišta, ležao je u ispruženom položaju gotovo cjelovit kostur jednog od stanovnika pećine. Članovi zajednice su ga položili ili možda čak i ostavili na mjestu gdje je umro, zasuvši ga tek s malo zemlje i nešto kamenja, tek koliko je dovoljno da ga poštede od divljih životinja. Dobiveni datum pokazuje da je riječ o razdoblju prije 9.500 godina. U ovo vrijeme u Dalmaciji gotovo da i nema ljudskih ostataka iz ovog razdoblja. Razbacani fragmenti kostura pronađeni su u Kopačini na otoku Braču, a najbogatiji takvom vrstom nalaza su slojevi Vele spile na otoku Korčuli. No datumi za ove nalaze su 1 do 2 tisuće godina mlađi od nalaza iz Vlakna.

Brojni ostaci kamenog alata, kao i iverci nastali njegovom izradom, govore o aktivnosti i vremenu boravka našeg dalekog pretka u ovoj nastambi. Većinom je riječ o tehnološkim kategorijama (odbojci, jezgre, krhotine ili pak sječiva). Manji je broj obrađenih predmeta, a njihova obrada je svedena na sitni retuš na rubnim dijelovima oruđa. Pronađen je i manji broj koštanog alata, a većinom je riječ o šilima.
Brojni ukrasi od probušenih puževa govore o promjenama u ukrašavanju u odnosu na paleolitik. I dalje se pronalazi nakit od probušenih zubi jelena, ali on više nije dominantan vid ukrašavanja, što ukazuje i na smanjenu ulogu lova tijekom mezolitika. Zajednice na Jadranu se, s povećanjem morske razine, sve više okreću ribolovu i sakupljanju morskih plodova, kao osnovi preživljavanja. Time se mijenja izrada nakita, za čiju se izradu sada koriste puževi prikupljene uz morsku obalu.

Image
Image

Ispod mezolitičkih slojeva slijede slojevi iz vremena gornjeg paleolitika i to bez vidljivog hijatusa, što špilju Vlakno čini jednom od rijetkih na kojoj se može pratiti prijelaz iz paleolitika u mezolitik, razdoblje slabo poznato na istočnom Jadranu. Na otprilike 200 cm dubine nalazi se sloj tefre. Riječ je o 5 cm debelom sloju žutog napuljskog tufa izbačenog pri erupciji na Flagrejskim poljima u blizini Napulja. Erupcija piroklastike koja je stvorila sloj tefre u špilji Vlakno zbila se prije 14.900 godina te je svakako važan reper ne samo za datiranje horizonta života u špilji Vlakno na Dugom otoku, već može poslužiti i kao datum korekcije drugih metoda utvrđivanja starosti, posebno radiokarbonske 14C metode.
Kako iznad, tako se i ispod sloja tefre mogu izdvojiti brojni slojevi odvojeni proslojima pepela i zagorjele zemlje, koji zapravo predstavljaju hodne površine iz vremena kada je špilja bila korištena. Analize materijala ukazuju na razdoblje epigravetijena, što se poklapa s općim razvojem gornjeg paleolitika na obje strane Jadrana. U Hrvatskoj je poznato tek nekoliko nalazišta iz tog vremena. Najpoznatija je Šandalja II gdje je, na osnovi analiza I. Karavanić dokazao postojanje dvije vremenski različite faze epigravetijena istočnog Jadrana, koje se razaznaju prema tipološkim i tehnološkim karakteristikama. Treba spomenuti i debele naslage bogate materijalom iz Vele spile na otoku Korčuli, koja se i najbolje može usporediti s Vlaknom. Pupićina peć odgovara drugom stupnju epigravetijena, a Vešanska peć sadrži industriju epigravetijena datiranu u vrijeme između 13.400 i 11.230 kal. godina prije Krista. Slična je situacija i s Nugljanskom peći.

Svi slojevi su bogati kremenim materijalom. Samo u paleolitičkim slojevima pronađeno je više tisuća odbojaka, a pronađeno je i nekoliko stotina obrađenih alatki. Najveći broj izrađevina napravljen je od lokalnih rožnjaka i radiolarita koji se i danas mogu pronaći u brojnim uvalama Dugog otoka Alatke su najčešće izrađivane na pločicama i sječivima, s velikim brojem pločica s hrptom.
Mnogobrojni nalazi kostiju krupnih životinja, poput jelena (Cervus elaphus) upućuju da je u vrijeme paleolitika lov bio glavni izvor prehrane stanovnika špilje. Prisutne su i kosti riba, ali u daleko manjem broju, nego u višim slojevima, kada s rastom morske razine morski resursi preuzimaju ključnu ulogu.
Većina pronađenih predmeta je čisto utilitarnog karaktera, a tek manji dio spada u domenu estetike, možda u najširem smislu te riječi i u domenu umjetnosti. Tijekom istraživanja pronađeni su fragmenti 20 koštanih šila i probojaca, od kojih je većina pronađena u sloju direktno ispod tefre. Iako je riječ o utilitarnim predmetima, na dva primjerka mogu se pronaći paralelni urezi, koji ne potječu od upotrebe, nego su napravljeni kao ukras predmeta ili možda s nekom drugom, nama nepoznatom namjerom.

Image
Image

Uz standardni repertoar nalaza, kakav se i inače može pronaći na nalazištima ovog vremena, Vlakno karakterizira i velika količina pronalazaka koji se rijetko pronalaze. Pojava većeg broja ukrasnih predmeta, kao npr. probušenih zubi jelena, probušenih školjaka i puževa ili ukrasnih ureza na koštanom oruđu čini Vlakno jednim od bogatijih nalazišta istočne obale Jadrana, pogotovo kada se u obzir uzme da je istražena površina manja u odnosu na druga nalazišta. Među pronađenim predmetima posebno se ističu dva gravirana fragmenta gomolja rožnjaka u sloju datiranom 14.660 do 14.060 kal. godina prije sadašnjosti, a pažnju znanstvene i stručne javnosti posebno je potakao nalaz antropomorfnog privjeska, jedinstvenog nalaza paleolitičke umjetnosti u Hrvatskoj.