Područja na rubovima često su zapostavljena u korist središnjih dijelova. Marginalni položaj dovodio ih je na margine interesa. No ona nisu bila isključena iz procesa koji su se događali na središnjim dijelovima - upravo suprotno. Stoga je potrebno postaviti pitanje: je li ono što je rubno i marginalno danas uvijek imalo taj status? U rješavanju tog pitanja projekt predlaže raznolik metodološki pristup svojstven različitim granama znanosti, s krajnjom svrhom interdisciplinarne rekonstrukcije prapovijesnog krajolika. Osnovu projekta čine istraživanja 4 lokaliteta: Vlakno, Kozja peć, Pećina u Ždrilu i Vaganačka pećina. Dva se nalaze na maritimnom, a dva na planinskom rubu područja. Geomorfološki i okolišno različita područja, a opet oba rubna. Ideja je bila izabrati lokalitete koje imaju razvijenu kronološku sekvencu i bogatu stratigrafiju bez vidljivih hijatusa koja obuhvaća različita razdoblja prapovijesti. Sve ono što ne postoji na središnjem dijelu. Na osnovu njih pokušat će se sagledati interakcija ljudskih zajednica i okoliša.

Pećina Vlakno smještena je na središnjem dijelu Dugog otoka. Širok otvor i dvorana površine 40 m2 otvorena prema sunčanoj strani učinili su je idealnom pozicijom za boravak manjih zajednica još od duboke prapovijesti. Arheološki potencijal pećine istaknut je već prilikom prvih probnih iskopavanja. U probnoj sondi dosegnuta je dubina od gotovo 5 m, s kulturnim slojevima koji se u kontinuitetu trenutno mogu pratiti unazad zadnjih 19.5 tisuća godina.Stratigrafski profil već na prvi pogled pokazuje značaj Vlakna. Preliminarni rezultati geoarheoloških analiza pokazuju snažne antropogene procese u gotovo svim slojevima, a debeo kulturni sloj i stratigrafija bez vidljivih prekida smješta Vlakno u krug malobrojnih nalazišta šireg jadranskog područja na kojem je moguće pratiti razvoj posljednjih faza pleistocena, nakon vrhunca ledenog doba i prilagodbu zajednica na novo klimatsko razdoblje holocena. Na području Jadrana većina nalazišta kasnog gornjeg paleolitika prema radiokarbonskim datumima grupirana je u period nakon 15.000 god. pr. sad., a Vlakno je jedna od rijetkih iznimaka. Gotovo cjelokupni, za sada otkriveni, stratigrafski slijed obilježen je odlikama epigravetijenske kulture, uz standardni repertoar nalaza, ali i uz pojedine pronalaske koji su izrazito rijetki ili čak jedinstveni na ovim prostorima.

Kozja peć nalazi se na sredini Dugog otoka na visini od oko 200 m nad morem. Jednostavan, ali velik speleološki objekt nastao je urušavanjem stropa velike podzemne dvorane koje je otkrilo prostoriju ovalnog oblika dugu oko 40 m. Probna iskopavanja rezultirala su skoro 4 m debelim depozitom s intenzivnom sukcesivnom izmjenom tankih slojeva depozita kroz duži vremenski period koje često nije bilo moguće izdvojiti standardnim tehnikama iskopavanja tijekom istraživanja. U depozitu se izmjenjuju svega nekoliko centimetara tanki slojevi paljevine, sivog praškastog sedimenta i žute pjeskovite zemlje. Iako su potrebne dodatne analize sedimenata, na osnovi makroskopskog uvida moguće ih je interpretirat kao posljedicu cikličkog spaljivanja stajskog otpada. Ovakva sedimentologija slojeva, uz nalaze kostiju ovikaprida, govori u prilog sezonskom korištenju Kozje peći za držanje stada ovaca i koza. Različite slojeve prati i kulturni materijal koji upućuje na korištenje pećine od kasnog neolitika. Nisu isključena niti starija razdoblja jer su probna iskopavanja zaustavljena na dubini od 3,8 m, ne zbog pojave zdravice ili matične stijene nego zbog smanjenog prostora za iskopavanje.

Vaganačka pećina nalazi se na primorskoj strani južnog Velebita, na 660 metara nadmorske visine, ispod visoravni Velikog Rujna. Od prije je poznata kao arheološki lokalitet iznimno bogate stratigrafije, s kontinuitetom naseljavanja od mezolitika do ranog željeznog doba, no s obzirom na vremenski odmak pokazuje se potreba za revizijskim istraživanjima kako bi se novim analizama i tehnologijama prikupili podatci koji prije nisu bili dostupni. Buduća istraživanja trebala bi utvrditi postoje li tragovi ranijeg naseljavanja ovog područja, u odnosu na podatke koji su poznati do danas. Dosadašnji rezultati ukazuju na podjelu prostora pećine na dio namijenjen boravku ljudi te dio koji je bio odvojen isključivo za držanje životinja, barem u razdoblju kasnog brončanog doba. Preliminarna analiza životinjskih kostiju potvrdila je prisutnost ovikaprida i goveda, ali i lovnih životinja, poput jelena. S obzirom na to da je poznato da jelen voli boraviti u šumama ta nam informacija može reći ponešto i o prapovijesnom krajoliku. Na pitanje kako je pećina bila korištena sezonski odgovor bi trebala dati mikromorfološka analiza koja tek slijedi.

Pećina u Ždrilu kod Rovanjske kompleksan je speleološki objekt smješten na istočnoj strani Novigradskog Ždrila. Ukupno otkriveni stratigrafski slijed može se okvirno podijeliti na 3 glavne faze: recentnu, neolitičku i paleolitičku. Slično kao i u Kozjoj peći gornje faze obilježava karakteristični sedimentni facijes „slojevite torte“, s pokretnim materijalom koji se može datirati u rani i srednji neolitik, s rasponom od 5800 do 4900 godina pr. Kr. Ispod neolitičke slijede paleolitičke faze nalazišta. Najmlađi dio sekvence karakterizira pojava zasiganih slojeva i nakupina kamenja, na gotovo cijeloj površini sonde a na jednom od slojeva sigovine dokumentiran je i tanki sloj vulkanskog pepela identičnog onome iz pećine Vlakno na Dugom otoku. Donji slojevi, na osnovu malobrojnih nalaza litike, mogu se pripisati ranom gornjem paleolitiku. Time pećina u Ždrilu spada u red izrazito rijetkih nalazišta iz tog vremena u Hrvatskoj. Dodatni značaj nalazišta naglašava posljednji sloj, u kojem se nalaze predmeti koji odgovaraju musterijenskoj kulturi, u što se uklapaju i radiokarbonski datumi. Za sada ovo je jedini lokalitet na istočnoj obali Jadrana na kojem su zastupljene obje faze paleolitika i koji nam pruža mogućnost uvida u smjenu kulturnih razdoblja i odnose između neandertalaca i anatomski modernih ljudi.